Svako citira "minimum 1:2 risk/reward" kao da je fizički zakon. Ali sam odnos ništa ne znači — setup 1:5 koji se ostvari 10% vremena gubi novac, a setup 1:1 koji se ostvari 60% vremena zarađuje. Odnos je bitan samo zajedno sa win rate-om. Zato, umesto da raspravljamo o magičnim brojevima, hajde da podelimo stvarne NAVIKE koje su unapredile naše rezultate. Moje: - Prvo definišem tačku nevalidnosti. Pre Entry-ja zapišem šta bi price action morao da pokaže da bih zaključio da sam pogrešio. Stop Loss ide tu — a ne na okrugli broj pipova koji "deluje" prihvatljivo. Ako je veličina pozicije koju taj stop dozvoljava premala da bi se isplatila, preskačem taj trejd. - Vodim dnevnik izlaska, ne samo ulaska. Najveći deo mog izgubljenog novca nije poticao od loših ulazaka — poticao je od preranog zatvaranja dobitnih pozicija i predugog držanja gubitničkih. Analiza izlazaka je popravila više stvari nego bilo koji indikator. - Objavljujem ideje javno pre nego što se ostvare. Kada znaš da će drugi videti ideju (i rezultat), to te tera da imaš stvarnu tezu. Polovina mojih impulsivnih trejdova propala je čim sam morao da zapišem "zašto". - Nedeljna analiza poslednjih 20 trejdova umesto ocenjivanja sebe posle svakog pojedinačnog. Jedan trejd je šum; dvadeset je podatak. Koja je jedna navika — ne indikator, ne strategija, nego navika — koja je merljivo unapredila vaše rezultate?
U proseku 1:3 a od skoro testiram strategije u kojima je SL veći od TP i neke od njih imaju dobre statističke podatke.